Najupečatljiviji dio otoka je svakako stari grad Rab sa svojom predivnom starom jezgrom grada- broda kojom dominiraju 4 zvonika. Razgledavanje Raba nalik je šetnji kroz minula stoljeća, pa stoga uosvrnimo se na povijest... .........

Otok je poznat još u ilirsko doba još u 360 p.n.e. Spominju da stari kartografi i povjesničari Plinije i Ptolemej, u povijesti ovo je bio moćan grad, sjedište Biskupije, kao Arba otok u 10 st. spominje i bizantski car Konstantin Porfirogenet. Od 3 st. p.n.e. do 6 stoljeća Rab je bio dio Rimskog carstva. Grad dobiva i epitet "FELIX" koji je Rim dodjeljivao samo zaslužnima i onima čiji je utjecaj i važnost želio pohvaliti. Me?u rimskim ostacima specijalno mjesto baš zato pripada amforici koja na sebi nosi naziv "FELIX ARBA" tj. "sretan Rab" a datirana je po tipu u 2-3 st. p.n.e. Koliko je grad bio razvijen, najbolje govori to da je imao urbane karakteristike modernog grada: vodovod, kupališta, hramove, kazalište, mrežu ulica.. Status grada naselje je steklo još 10 god. p.K, kada se spominje u dokumentu rimskog cara Oktavijana Augustusa koji ga je proglasio Municipijem, tj. neovisnim gradom. 
Iako je osnova grada bazirana na rimskom gradu,  današnji izgled grada zahvaljujemo romanici, tako da je Rab sa svojim crkvama, zvonicima i palačama pravi romaničko- renesansni biser , a koncentracija 3 romanička zvonika od ukupno 4 na tako malom prostoru je jedinstvena u Hrvatskoj. Najstariji je onaj Sv, Antona iz 1181.god. Ostaci burne prošlosti vide se ugra?eni u tkivo grada i do danas, pa otuda i neobične arhitektonske dekoracije različitih stilova na jednoj gra?evini. često se mogu vidjeti grbovi patricijskih obitelji na pročeljima kuća koje su posjedovali. O bogatstvu Raba osim spomeničke baštine svjedoče i zapisi iz arhiva: zanimljivo je npr. istaknuti da se 1018.god. godišnji danak Veneciji plaćao u svili i zlatu. Prirodna bogatstva ( sol, drvo, maslinovo ulje, svila, vino..) i strateški položaj na plovnim trgovačkim putevima Jadrana bio je uzrok da su mnogi venezijanski dužnosnici rado dolazili u službu na otok i na njemu ostajali. 

Od mnogih crkava ( brojimo 10tak sakralnih objekata samo na malom gradskom prostoru, od kojih su neki izgubili funkciju, a neki uništeni), što ukazuje da je grad očito bio pravo duhovno i inteklektualno središte, ističemo stolnu crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije, prije Katedralu koju je posvetio Papa Aleksandar III na povratku iz Zadra 1177.god., koju krasi osim vanjske ljepote i bogati niz izvrsnih interijernih dekoracija: drveni kor, plitki relijefi, oltarne slike i raspela, a nedavno je u kripti zaslugom vrsnog povjesničara- konzervatora ljubitelja i rabljanina prof. Miljenka Domjana otkriven rimski mozaik. Očito je da grad, kao i otok ipak čuva još pokoju svoju tajnu.

Rab je očigledno u svoje vrijeme bio duhovno i intelektualno središte, pa nije ni čudno da je onda iznjedrio i velikana moderne teološke misli i fizičara optičara: Mark Antuna de Dominisa, ali i vrsnog majstora ljevača zvona i topova Ivana Rabljanina. Osim njega, otok se diči biti rodnim mjestom i jednog sveca: Sv. Marina, osnivača najstarije Republike na svijetu San Marina.

No, izgubivši na strateškoj važnosti koju je prije imao, Rab uostalom kao ni mnogi drugi primorski gradovi ( Senj, Osor..), nije povratio slavu i utjecaj kakav je imao u povjesnim vremenima. Danas je to malo otočno mjesto jedinstvene ljepote.

Ljeti je grad Rab najživlje i najposjećenije mjesto od svih, mali koncentrat različitih sadržaja i ugodjaja, košnica zbivanja i susreta gdje dolaze svi na otoku, dok je zimi tek uspavana arhitektura kao i drugi primorski otočni gradići. Od Trga Sv. Kristofora do Lože proteže se Srednja ulica, žila kucavica grada, koja se u sezoni pretvara u izložbeno- prodajnu galeriju svega i svačega; od uličnih nakitara, do mnoštva malih butika, zlatarnica, slastičarnica.
Grad ima nekoliko većih dogadjanja - Rapska likovna  zbivanja, Rapske glazbene večeri, i naravno pučke  fešte prilikom svih većih proslava.

Grad je mjesto gdje ljudi uživaju u mnoštvu i druženju ako to vole i traže.  Medjutim, ako želimo pobjeći od svih slikara, svirača, pjevača i prolaznika, ako nam se ne svidja film u ljetnom kinu ( a pogledati dobar film u ambijentu našeg ljetnog kina pravi je užitak! ), ako želimo pobjeći od vreve, možemo zaći na Gornju ulicu, u Park, medju ruševine Sv. Ivana ili prošetati do Crkve Sv. Marije gdje možemo uživati u pogledu na plavetnilo.